Veznjak Auckland Cityja razmišlja o učinku svoje momčadi na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu i trajnom utjecaju njihovog slavnog remija s Boca Juniors.
Garriga razmišlja o prikazu Svjetskog klupskog prvenstva u Auckland Cityju
Veznjak kaže da je reakcija na remi Boca Juniorsa bila "ludilo"
"Dodatno smo-motivirani za FIFA Interkontinentalni kup", kaže
Prošla su gotovo dva mjeseca otkako je Auckland City FC sudjelovao na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu 2025™, ali izvanredan remi momčadi s CA Boca Juniors ostaje svjež u sjećanju kao i dan kada se to dogodilo.
Od tog epskog 1-1 rezultata protiv južnoameričkih teškaša, poluprofesionalna strana se žestoko borila u regionalnim ligama Novog Zelanda dok su žudjeli da se vrate globalnom natjecanju u nadolazećem FIFA Intercontinental Cup™ s novim osjećajem samopouzdanja.
Veteranski vezni igrač Auckland Cityja Gerard Garriga sjedio je s njimFIFAkako bismo razgovarali o nastupima kluba u SAD-u, reakciji na remi s Bocom i prijenosu dragocjenog iskustva igranja protiv-timova svjetske klase u FIFA Interkontinentalni kup.
FIFA: Kako je vratiti se svakodnevnom životu s Auckland Cityjem nakon sudjelovanja na Svjetskom klupskom prvenstvu?
Gerard Garriga:U početku je bilo teško. Za sve nas koji smo imali sreću doživjeti Svjetsko klupsko prvenstvo bilo je to ostvarenje sna. Kad je došlo vrijeme za povratak u stvarnost, bio je šok. Samo biti ovdje, morati ići na posao, igrati na terenima za trening i na utakmicama koje jednostavno nisu bile iste...
Trebalo nam je neko vrijeme da se naviknemo na povratak. Radili smo, sanjali i borili se za nešto što nas je motiviralo, i odjednom je to završilo, tako da prvih nekoliko tjedana nije bilo nimalo lako. Ipak, ako volite igrati nogomet, motivacija dolazi sama od sebe. Ponovno smo se vratili, spremni boriti se za lokalni turnir i izboriti mjesto u Nacionalnoj ligi.
Kako biste ocijenili nastup svoje momčadi na Svjetskom klupskom prvenstvu?
Vrlo visoko, da budem iskren. Cilj kluba bio je jednostavno natjecanje; nismo razmišljali o rezultatima. Možda smo se mogli potući u jednoj od tri utakmice. Prvi meč je bio težak jer je to bio reality check s jakim protivnikom, ali rekao bih da smo napredovali kako je turnir odmicao. Navikli smo se igrati protiv vrhunskih-protivnika i tempo igre koji je potpuno drugačiji od igranja na Novom Zelandu.
Na kraju smo izvukli remi protiv jedne od najvećih momčadi Južne Amerike, Boca Juniorsa. Bilo je to izvan naših najluđih snova i važna prilika za klub i za nogomet na Novom Zelandu i Oceaniji. Bilo je golemo postići remi protiv kluba takvog kalibra. Još se sjećam kako sam se vratio u avion i razmišljao o tome kako je naše putovanje bilo nevjerojatno i kako smo postigli nešto tako teško.
Kakve su bile reakcije na remi s Bocom Juniors?
Bilo je ludo! Nismo navikli biti u središtu pozornosti medija. Već samo sudjelovanje na Svjetskom klupskom prvenstvu bila je velika stvar, ali nakon ždrijeba pretvorilo se u ludnicu. Tim-suigrači poput strijelca Christiana Graya dobili su gomilu poruka na Instagramu i Twitteru, plus bezbroj novih sljedbenika. Svaki put kad sam bila na društvenim mrežama, njegovo je lice bilo svuda, a svi su pričali o njemu. Bilo je nestvarno! Nismo navikli na to, ali uzbudljivo je biti u središtu pozornosti zbog nečeg pozitivnog.
Bilo je stvarno lijepo što se to dogodilo tako skromnom i marljivom-igraču kao što je Gray. Tijekom turnira nije dobivao puno minutaže pa mu je mnogo značio postići taj pogodak. Teško je to opisati riječima jer kao igrač amater ujutro se probudiš, pogledaš telefon i čitaš vijesti, ali kada vidiš da je većina članaka o tvom klubu, uhvati te uzbuđenje i pomisliš što smo postigli.
Kako je bilo igrati pred navijačima Boca Juniorsa? Jeste li ikada prije doživjeli nešto slično?
Nikad nisam doživio da publika tako bodri svoju momčad tijekom cijele utakmice. Bilo je stvarno prekrasno. Nakon utakmice mnogi igrači su skandirali "Dale Boca, Dale, Dale Boca"u autobusu ili u hotelu jer to nismo mogli izbiti iz glave. Riječi su ti jednostavno ostale u sjećanju. Čak i sljedeći dan, kad sam se vratio u Španjolsku kako bih proveo pet dana sa svojom obitelji, imao sam zatvorene oči pokušavajući zaspati i"Dale Boca, Dale, Dale Boca"još uvijek mi je odjekivalo u glavi. Bilo je ludo! Stvarno mi je zapelo u glavi i nisam to mogao izbaciti.
Uoči- Svjetskog klupskog prvenstva, rekli ste da jedva čekate da se nađete licem u lice s nekim velikim imenima i zamijenite dresove s njima. Kako je to prošlo?
Kad smo igrali s Bocom, imao sam sreće zamijeniti dresove s [Edinsonom] Cavanijem. To mi je puno značilo. On je legendarni igrač, a moj partner je iz Urugvaja. Nisam mogao zamijeniti dresove ni s kim u prvoj utakmici jer su me odabrali na doping testu, ali nakon meča sam sat vremena razgovarao sa [Sergeom] Gnabryjem i Harryjem Kaneom. Bilo je stvarno posebno moći razgovarati s njima i razgovarati o našim iskustvima.
Zatim, protiv Benfice, dobio sam priliku razgovarati s [Angelom] Di Marijom. Pitao sam mogu li dobiti njegovu majicu, ali on ju je već dao jednom od mojih-suigrača. Ipak je bio jako drag. Rekao je da mi može dati onu koju je nosio u prvom poluvremenu ako pričekam dok ne završi s intervjuima. Čekao sam ga, otišli smo zajedno i on je rekao čovjeku s opremom da uzme svoju prvu-polu majicu. Motao sam se oko pet minuta, ali nije došao... Onda se Di María vratio, pitao me što se dogodilo i otišao ga potražiti, ali ga nije mogao pronaći. Barem moramo napraviti selfie. Bio je stvarno drag.
Pod kolikim ste pritiskom bili da pomognete svijetu predstaviti nogomet na Novom Zelandu i Oceaniji?
Pogotovo nakon ovako teškog starta [poraz od Bayern Münchena 10-0], nije nam bilo lako. Osjećali smo veliki pritisak tiska i društvenih medija. Nismo navikli na takvu vrstu nadzora, pa to utječe na vas kada se sljedeći dan probudite i vidite da ljudi nemaju ništa dobro za reći o vama ili se pitaju zašto ste uopće u konkurenciji. U svakom slučaju, bili smo sve bolji kako je turnir odmicao i završili s tim remijem. Mogli smo se natjecati protiv momčadi koja je upravo izgubila u zadnjim trenucima protiv Bayerna, remizirala protiv Benfice i željela se kvalificirati.
Nismo igrali samo za sebe ili klub, predstavljali smo državu i kontinent na kojem nogomet raste. Veliki je korak za nastavak razvoja nogometa na Novom Zelandu i Oceaniji.
Koliko se svi veselite FIFA Interkontinentalnom kupu?
Ova je godina posebna jer dolazimo s početka Svjetskog klupskog prvenstva, pa smo dodatno-motivirani. Išli smo na te turnire svakih 12 mjeseci, a da nismo igrali protiv-timova najviše razine u mjesecima koji su im prethodili. To nam je uzelo danak. Međutim, nakon turnira u lipnju, imamo više iskustva i znamo kako je braniti se protiv timova-na najvišem nivou, i nadamo se da možemo odigrati dobro u našoj prvoj utakmici ove godine i pokušati izazvati još jedno iznenađenje. Tim se veseli još jednom povijesnom trenutku.
---Ova vijest dolazi od FlFA NEWS i NIJE u komercijalne svrhe
